2009. Sanda Stanaćev Bajzek: Višnja i Marijan Anić “Slikanje morem V”

Višnja i Marijan Anić, snimajući fotografskim aparatom priobalje, otkrili su neobičan fenomen. Fotografirajući segmente podmorja izložene različitim svjetlosnim uvjetima, klimatskim promjenama, tj. jačini valova, boji neba i konfiguraciji dna, čineći to sofisticiranom fotografskom tehnologijom određenim postavkama ekspozicije, dobili su radove više nalik apstraktnoj slici nego fotografiji. Nehotice, morsko dno filtrirano kroz samu vodu, izloženo intervencijama prirodne svjetlosti i strujanjima zraka postalo je u njihovoj interpretaciji ne samo glavni motiv i sadržaj već i materijal i slikar. Posjedujući nesumnjivu umjetničku imaginaciju kombinirali su slučaj i kontroliranu fotografsku akciju, pomirili dvije suprotnosti – prirodu i tehniku (more i fotografski aparat) kako bi zabilježili i s ostalima podijelili vlastitu fascinaciju određenim prirodnim fenomenom. Oblici koji su se pojavljivali pred očima predstavljali su odraze prostom oku nevidljivih pojava. Tek tretirani određenom ekspozicijom, percipirani segmenti morske ljepote preobličili su se u vizualnu senzaciju nimalo nalik klasičnoj fotografiji. Bile su to zadivljujuće, koloristički bogate, morfološki neobične „apstraktne slike“. U interpretaciji Anićevih motiv je zamijenjen asocijacijom ili evokacijom u slobodnoj interpretaciji formuliranoj posve klasičnim fotografskim postupkom bez naknadnih intervencija, tj. dorada. Ovakve kakve ih danas vidimo rezultat su promatranja, promišljanja i bilježenja, odraz istraživačkog nerva i svjetonazora darovitih pojedinaca koji su ljepotu prepoznali, selektirali i prispodobili, rješavajući to velikim brojem okidanja te naknadnim odabirom, intuitivno posežući za uradcima koji kompozicijski, morfološki i koloristički zadovoljavaju kriterije umjetničkog artefakta. Otkrivaju nam more kao mjesto koje pruža pogled na obje strane, subjektivnu i objektivnu. Autori pred naše oči podastiru prizore u kojima se neposredna stvarnost tek nazire u konfiguracijama i protežnosti neobična kolora. Fascinira samo morsko dno, bez flore i faune, a tek ponegdje zalutala iglica bora ili travka svjedoči realitet, dodatno obogaćujući i dinamizirajući sliku. Poznati nam se „morski zemljovidi“ preuobličavaju u estetizirane materije nestalnih formi. Natopljene prirodnim osjećajem za kolorističke međuodnose njihove „slike“ osvajaju tako nove dimenzije i značenja suptilno ispreplićući razne reminiscencije s konkretnim motivom. Anići se ne utječu ikonografiji konvencionalnog, već se informnom grafijom približavaju informelnom izričaju kojega stvara neslikarski materijal – svjetlost i more. Ne čudi stoga naziv izložbe (i cjelokupnog projekta) „Slikanje morem“ jer ono doista, potpomognuto bljeskovima svjetlosti i strujanjima zraka koji pokreću i vitaliziraju samu površinu, stvara neslućene prizore trajno „uhvaćene“ (zahvaljujući intervenciji tehnike) i podastrte kolektivnoj percepciji. Namjera nije imati izravne topografske konotacije, već slijediti istraživački nerv u potrazi za pravom slikom koju je naslikala priroda sama. Tako su Anići tek posrednici, prepoznavatelji umjetnosti koje je autor more. Njihove fotografije dokazi su kako apstraktna umjetnost duboko poseže u prirodu tražeći vlastite arhetipove i zakonitosti. Višnja i Marijan Anić uspostavili su nove interpretativne odnose stvarajući mogućnosti za novi dijalog između likovnih umjetnosti i suvremenog vizualnog medija kakav je fotografija. Kolovoza 2009.

Sanda Stanaćev Bajzek