Sve je počelo u osamdesetima kada smo se zaljubili u Otok. Iz godine u godinu sve smo više povezivali svoju životnu priču s njegovom, njegovi su heroji postali naši, njegova skrivena mjesta naša utočišta, njegovo drveće prijatelji a njegove obale naša trajna inspiracija.

Ciklus “Slikanje morem” nastao je potaknut fotografijama iz naše knjige “Brijuni kamerom zaljubljenika” (VBZ 2001). U toj je fotomonografiji pohvalne komentare dobio odlomak pod naslovom “More za draguljarnicu”, u kojem smo objavili nekoliko fotografija isječaka mora u više ili manje apstraktnom obliku.

Kako smo većinu života posvetili raznim vidovima umjetnosti, obišli smo mnoge značajne europske galerije gdje smo, među ostalim, u originalu vidjeli veliki broj djela najpoznatijih autora svjetskog apstraktnog slikarstva. Kasnija orijentacija na morske apstrakcije bila nam je stoga sasvim prirodna. Nismo naravno niti slutili kakva iznenađenja nam je more pripremalo.

Potaknuti pohvalama naših slučajno snimljenih apstrakcija krenuli smo u dalje istraživanje. Malo po malo, fotografirajući djeliće mora oko otoka otkrili smo da se pod određenim svjetlosnim uvjetima, pri određenoj jačini valova, boji neba, dubini vode, konfiguraciji i šarolikosti dna, te određenim postavkama ekspozicije fotoaparata, dobivaju, u najmanju ruku, iznenađujuće snimke.

Nakon prve izložbe održane 2005. godine u Croartphoto Klubu u Zagrebu, te izlozbe na Brijunima i u Grazu, povećali smo format te smo na iducim izlozbama izlagali fotografije dimenzija 114 x 76cm. Prezentirali smo fenomen većem broju povjesničara umjetnosti direktno ili putem e-maila. Osvrte nekih možete naći na ovim stranicama.

Snimali smo more i na drugim otocima. Rezultati su se ponavljali.

U našem je projektu svaka faza uzbudljiva na svoj način. Od procjenjivanja povoljnih vremenskih uvjeta, preko obilaženja više ili manje poznatih stijena i plaža u potrazi za obećavajućim koloritom dna, do samog snimanja. Vrlo su česta razočaranja situacijom te odustajanje od snimanja zbog prevelikih ili premalih valova, nedostatka boje, pjene ili nanosa trave u moru, i sl.

Posljednja faza – pregledavanje i izbor fotografija je svakako najuzbudljivija. Tu smo i najsubjektivniji jer odlučujemo o utisku koji je najbliži pojmu idealne slike koju nosimo u sebi.
Ta je faza presudna za utisak koji želimo da ljudi dobiju o tom dodatnom morskom potencijalu. Namjerno biramo fotografije koje što manje sliče (po mogućnosti uopće ne) realističnoj fotografiji vode. Zatim biramo one koje su po koloritu i oblicima što slikovitije. Podrazumijeva se da naš izbor odražava naše likovno iskustvo i naš likovni ukus.

Fotografijama ne dodjeljujemo imena nego kataloške brojeve.

Svjesni smo činjenice da se tu ne radi o takozvanoj umjetničkoj fotografiji nego o fotografiranju “umjetničkih djela” koje more iz sekunde u sekundu pod određenim okolnostima kreira već milijunima godina. Isto smo tako svjesni da smo samo posrednici koji uz pomoć tehničkog pomagala, u ovom slučaju fotoaparata, prenosimo uvjetno rečeno obični prirodni fenomen uobličen u formu koju će prepoznati samo publika senzibilizirana za likovne apstrakcije.

Naš je interes za sam fenomen slikanja kroz valove, pa tako i za ciklus “Slikanje morem” prerastao uobičajeni životni vijek interesa autora za pojedinu temu. Postao je naša trajna fotografska preokupacija kojoj smo posvetili velik dio svoga života i energije u posljednjih desetak godina. Razlog je čist i jednoznačan: smatramo da je to fenomen koji nudi beskrajno puno dekorativnih a opet izvornoprirodnih mogućnosti. Istraživanje tih uvijek ponovno iznenadjujucih likovnih efekata uzbudljivo je i definitivno vrijedno truda.

Višnja Anić

Višnja Anić

Rođena je u Zagrebu gdje je završila gimnaziju, te diplomirala na Filozofskom fakultetu predmete Engleski i Njemački jezik. Radila je na jednoj zagrebačkoj školi za strane jezike. Autorica je više od pedeset knjiga, slikovnica te raznih drugih publikacija pretežno pedagoškog i edukativnog karaktera. Fotografijom se povremeno bavi od fotosekcije u osnovnoj školi do danas.

Marijan Anić

Marijan Anić

Rođen je u Zagrebu gdje je završio gimnaziju, te diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predmete Filozofija i Njemački jezik. Radio je kao informatičar u računskom centru jedne zagrebačke građevinske firme. Fotografijom se amaterski bavio u ranijoj mladosti pa nakon velike pauze ponovno zadnjih desetak godina. Zajedno sa suprugom koautor je fotomonografije “Brijuni kamerom zaljubljenika”.